U Crnoj Gori u devetom mesecu ostvareno je 189.447 dolazaka i 687.017 noćenja turista. Od ukupnog broja noćenja 91,5% bili su strani, a 8,5% noćenja domaći turisti. Najpopularnija su primorska mesta gde je ostvareno 89,7% noćenja, podaci su Monstata, dok su na terenu aktuelne pripreme za predstojeću decembarsko-prazničnu mini sezonu.
Prema rečima Branke Džoganović, EMCC akreditovanim koučem, konsultantom i direktoricom Udruženja izdavalaca privatnog smještaja u Crnoj Gori uveliko stižu upiti gostiju iz regiona i dijaspore.
Povod za razgovor sa autorkom edukativnih programa za profesionalizaciju porodičnih domaćinstava i osnivačicom platforme rentay.me za informisanje, standardizaciju i razvoj domaćina u Crnoj Gori i regonu bio je i osvrt na letnju sezonu i planove razvoja sektora domaćinstava u turizmu u ovoj zemlji regiona.
Kakvo je interesovanje za prazničnu mini-sezonu i kakve su cijene u privatnom smeštaju po regijama Crne Gore za taj period godine?
Prisutan je rani interes gostiju iz regiona i dijaspore, posebno za Budvu, Kotor, Podgoricu i planinske centre. Mini-sezone postaju sve privlačnije, što je dobar znak i čime se pokazuje da turizam u Crnoj Gori polako pomjera klatno ka cjelogodišnjem modelu.
Cijene privatnog smještaja u decembru i januaru su niže nego ljeti, uz očekivani rast u vreme praznika. Primorje tradicionalno ostaje nešto skuplje, dok su gradovi i sjever pristupačniji. Centralizovani podaci po opštinama još uvijek nedostaju, što je jedan od izazova. Prema informacijama sa terena — domaćini koji su unaprijed definisali ponudu već imaju popunjenost za ključne datume. Van prazničnih termina, cijene privatnog smještaja u Crnoj Gori kreću se u prosjeku od 30 do 90 eura po noći, zavisno od lokacije i standarda. U novogodišnjem periodu očekuje se porast. Cijene za kvalitetnije apartmane i kuće na atraktivnim lokacijama kreću od oko 150 do 250 eura po noći, dok jednostavnije jedinice u manje centralnim opštinama ostaju u rasponu od 70 do 100 eura. Ovi okviri pokazuju da domaćini koji se pripreme na vrijeme mogu ostvariti dobru popunjenost i u mini-sezoni.
Da li primećujete promjene u pristupu prema marketingu kod vlasnika privatnog smještaja? Nedostaju li znanje i veština ili želja da se bude proaktivan?
Vidimo pozitivne pomake, ali i dalje postoji velika razlika između agilnih domaćina i onih koji funkcionišu reaktivno. Najveći izazov ove godine nije bila samo konkurencija, nego i sve što je pratilo sezonu: infrastrukturna opterećenja, radovi na putevima, gužve, skromna avio-povezanost u određenim periodima i globalni rast troškova putovanja.
Odgovorni izdavaoci su se u tim okolnostima prilagodili. Koristili su društvene mreže, radili storytelling, kreirali mini pakete i pratili trendove. Ostalima su nedostajale prije svega vještine i strategija, a ne dobra volja. Najčešće pitanje koje čujem je: „Znam da treba da radim marketing, ali ne znam šta tačno“. Trudimo se da ponudimo procedure i obuke, kako bi domaćini prešli sa slučajnih objava na komunikaciju koja dovodi goste.

Kada se osvrnete na leto, koje pouke mogu da se izvuku za 2026. godinu?
Sezona je bila prilično izazovna, ne samo zbog individualnih propusta, već šireg konteksta: izazovi u avio-dostupnosti, saobraćajne blokade, radovi, infrastrukturna opterećenja i gužve imali su realan uticaj na iskustvo gostiju.
To moramo jasno reći, jer domaćini nisu jedini faktor u ukupnom utisku. Tamo gdje je smještaj bio organizovan, komunikacija jasna i domaćin prisutan online, rezultati su bili stabilniji, gosti su i dalje vrlo privrženi autentičnom iskustvu, individualni pristup ostao je najveći adut Crne Gore.
Minusi su bili neujednačen kvalitet usluge i velika oscilacija standarda, manjak sistemske podrške tokom ključnih saobraćajnih problema, sporo reagovanje na negativne recenzije, preopterećenost jednog člana porodice u većini domaćinstava.
Nadam se da smo svjesni pouka koje trebamo izvući, a to su da Crna Gora mora jačati destinacijski menadžment: infrastrukturu, protok, signalizaciju, javne servise i avio-dostupnost. Domaćini bi trebalo da uvedu jasne protokole i standarde kao minimum profesionalizacije, marketing mora biti kontinuiran, ne sezonski.
Upravo zato radimo treninge za izgradnju kapaciteta kako bi svako domaćinstvo funkcionisalo kao mali porodični biznis, a ne na niovu improvizacije jednog člana porodice.
Kakvi su planovi Udruženja izdavalaca privatnog smještaja?
Planovi Udruženja su usmjereni na profesionalizaciju i bolju nacionalnu koordinaciju sektora ključnih za turizam. Fokus je na edukacijama o organizaciji poslovanja, delegiranju zaduženja i radu sa gostima, unapređenju standarda i povećanju prepoznatljivosti registrovanog privatnog smještaja, boljoj saradnji s opštinama i nadležnim ministarstvima, posebno oko infrastrukturnih pitanja i regulativa, realizaciji radionica i događaja kroz projekat Bridge koncept, koji jača destinacijsku održivost.
Sve aktivnosti objedinjene su kroz našu platformu Udruženja rentay.me. Širimo se i regionalno pa su dobrodošli svi koji žele da budu dio promjene.
Možete li podacima da ilustrujete strukturu smještajnog kapaciteta u Crnoj Gori?
Privatni smještaj je najdominantniji segment turističkog sistema Crne Gore. Više od 85% ukupnog smještajnog kapaciteta države.
Još uvijek nemamo jedinstven centralni sistem za evidenciju broja turista, po opštinama su različite metodologije prikupljanja podataka. To je objašnjenje da čujemo kontradiktorne izjave o broju turista. Prema MONSTAT-u, u individualnom smještaju ostvaruje se preko milion dolazaka i više od 10 miliona noćenja godišnje. Neke procjene govore da Crna Gora ima više od 550.000 kreveta, od čega najveći dio pripada privatnom smještaju i sekundarnim stanovima. Primorje drži najveći udio kapaciteta, dok su planinske regije i veći gradovi u porastu, posebno kroz razvoj cjelogodišnjeg turizma.

Ovi podaci jasno pokazuju da privatni smještaj nije prateća, već strateška komponenta crnogorskog turizma, i zato radimo na podizanju znanja, standarda i vidljivosti domaćina.
Foto naslovna Spaf China/Lična arhiva















0 komentara