U danima kada u šoping centre širom sveta, pa i regiona, stižu dopune za aktuelnu zimsku kolekciju, Nataša Milojević do glavnog grada Srbije putuje 50-tak minuta. Još toliko probija se gradskim prevozom kroz gužvu po centru.
Iz svog ateljea “Porte des Lions”, u malom mestu u blizini Topole, u Šumadiji kreće sa zadacima. Notes sa zvezdama je uvek ispunjen. Obaveze su od sastanka u PR agenciji, dogovora sa manekenkom, do časova modelovanja i šivenja ili odabira materijala.
Dizajnerka po formalnom obrazovanju, 2023. otvorila je atelje o kakvom je oduvek maštala. Za sebe kaže da je Parižanka iz Šumadije, a do ostvarenja ove profesionalne želje stigla je posle dugo godina rada za druge, u modnoj industriji.
-Čim sam diplomirala počela sam da radim u kući specijalizovanoj za venčanice. Ljubav prema visokoj modi prenela mi je tetka koja je živela u Parizu i gde je radila za renomirane krojačke salone.


Iz kreative Nataša je, međutim, brzo prešla u poslove modnog menadžmenta. Godinama je bila siva, poslovna eminencija u atelju jedne srpske dizajnerke, da bi nakon pandemije odlučila da se vrati u rodni kraj i osmeli da postane preduzetnica.
Kaže da je u početku nedostajala vreva grada, ali je angažman u kompaniji modne konfekcije u Topoli, pomogao da se navikne na mirniji ritam. Iako je od njenog mesta do Beograda 50-tak kilometara, i tada rad od od 8 do 16h, nisu joj bili prepreka da upiše školu šivenja i modelovanja.
– Zaokupljena brzim ritmom fashion industrije i radeći za druge zanemarila sam svoje usavršavanje i teško je bilo da nađem vreme za kreativni delo.
Tetka nije doživela da vidi njene realizovane modne komade, ali je iz Pariza prenela njene krojačku lutku i šivaću mašinu – na kojima radi.
Ime brenda je, takođe, francusko, po čuvenom Ulazu lavova u Luvru.
Nataša je iskoristila podsticaje koje u ovoj zemlji regiona državne institucije preko Nacionalne službe zapošljavanja usmeravaju za razvoj preduzetništva . Konkurisala je za dobijanje sredstva i tek po dobijanju granta, pre dve godine otvorila preduzetničku radnju.
Prve komade koje je šila bili su dekorativni jastuci, jer smatra da je tekstil u enterijeru format kroz koji može da iskaže svoje viđenje mode. Ujedno je i njen omaž dizajnerki Sarah Lavoine čiji rad prati i ceni.
Ove godine zaokružila je prvu mini kolekciju. Haljine “Viktorija”, “Nika”, suknja Le Mini deo su modne priče koju je kompletno sama dizanirala i šila. Za sada se Natašini modeli mogu naći u jednom koncept storu u Beogradu.
Priznaje da je najteži deo onaj u kome ima najviše iskustva – marketing i prodaja. Svesna je da je to neminovnost, jer je teško pozicionirati se na tržištu gde su prisutni svi: od najpoznatijih svetskih brendova do domaćih modnih kuća iza kojih stoje ne samo kolege već i oni kojima je moda niša za ulaganje.


– Moda je u jednom trenutku na ovim prostorima postala zanimanje kojim može svako da se bavi. Apsurdno možda, više oni koji, u stvari, nemaju konkretnu profesiju. Bez vizije, talenta, škole, ali s ekonomskom potporom da ulažu u brendiranje. Moja vodilja jesu modni komadi koji su poput primenjene umetnosti. Za koje klijent zna da je od ideje do realizacije autentično delo samog dizajnera.
Svaki komad razvija sama, od ideje, crteža, odabira mataerijala, krojenja, šivenja, jer želi da budu poput modne bombonjere. – Savršeni, sa svakim šavom sa dva identična lica, priča Nataša Milojević i dodaje da je upravo crtanje i zvuk mašine čine srećnom.


Uz obaveze kao preduzetnice ne zanemaruje takođe veliku ljubav- modnu ilustraciju. Početkom ove godine njeni crteži bili su deo međunarodne izložbe pariske galerije The Holy Art Gallery, čija je postavka posle Pariza prikazana u Milanu, a za koju su konkurisali umetnici iz celog sveta.
Natašini modna ilustracija-stilizovana i moderna Šumadinka našla se i na suvenirima hotela Oplenac.
Prema podacima Privredne komore Srbija, prošle godine 2024, vrednost izvoza tekstila, kože i obuće iz ove zemlje regiona bila je nešto više od 1,5 milijardi evra. Problemi su nedostatak radnika, sve starija starosna struktura zaposlenih, plasman na ino i nova tržišta, prepoznatljivost brendova u svetskoj konkurenciji. Iako nisko akumulativna delatnost, srpski tekstilci prednjače po vlasničkoj strukturi i više od 90 odsto kompanija je u lokalnom domaćem vlasništvu.


Foto Lična arhiva Porte des Lions
















0 komentara