Dijana Marković je po obrazovanju profesor engleskog. O poljoprivredni nije puno znala, kao ni njen suprug, ali se godinama uspešno bave uzgajanjem pečuraka. Nedavno se izvršna direktorka porodične firme Monte-plod d.o.o koja se bavi proizvodnjom šampinjona i koja je prvi crnogorski izvoznik pečuraka, našla u grupi 12 nagrađenih od strane Asocijacije menadžera Crne Gore (AMM) za najuspešnije menadžere ove zemlje regiona u 2023.
Proglašena je Menadžerkom godine u mikro preduzećima pa smo je pitali kako su supružnici, iz drugih profesija, prešli u poljoprivredu gde se podrazumeva rad “24/7”; sa kojim izazovima se suočavaju na tržištu i zašto veruju da je agrar šansa za sve koji žele da pokrenu sopstveni biznis.
Na početku najteže pitanje. Koliko dnevno radite i kako se od profesora engleskog postaje uspešan menadžer?
Volim da se našalim pa kažem – pečurke nemaju vikend, praznik ili odmor. Ranije, dok sam uporedo radila honorarno kao profesor engleskog jezika i kao izvršni direktor u našoj, porodičnoj kompaniji radni dan je znao da traje i po 20 sati. Prije dvije godine, kada smo proizvodnju i prodaju podigli na sadašnji nivo odlučila sam da se posvetim samo proizvodnji šampinjona.
Monte-plod d.o.o je porodična firma. Kako ste ušli u proizvodnju pečurka?
Firma “Monte-plod” je osnovana februara 2008. godine pod imenom “Monte-stan” i bavila se građevinom. Kada je od 2010. došlo do zatišja u građevinarstvu, suprug je došao na ideju da se bavimo poljoprivredom, jer je to grana koja i te kako ima perspektivu. Ali, od koje mladi često bježe. Istraživali smo tržišta i odlučili se za proizvodnju šampinjona. Od male, porodične firme razvijali smo se i danas osim supruga i mene, zapošljavamo još 12 radnika.
Šta je bilo najteže na početku, a sa kojim izazovima se suočavate danas?
Kao i svim firmama na početku, najteže je bilo obezbijediti finansijska sredstva. Uz pomoć MIDAS projekata Ministarstva poljoprivrede Crne Gore i zaduženja kod komercijalih banaka 2014. godine uspjeli smo da izgradimo prvih sedam objekata za uzgoj šampinjona na porodičnom imanju u Podgorici.
Vrijedno smo radili, osvajali tržište i od 2022. poslujemo u novim, savremenim objektima opremljenim po najvišim svjetskim standardima, iz oblasti proizvodnje šampinjona. Ono što bih mogla navesti kao aktuelni izazov jeste problem radne snage.
Gde plasirate šampinjone izvan Crne Gore?
Možemo se pohvaliti da smo od kraja 2023. godine prvi proizvođač šampinjona u Crnoj Gori koji je uspio da izveze svoj proizvod. To još uvijek nije u obimu u kome planiramo da radimo izvoz. U pitanju je Bosna i Hercegovina. Vidimo da postoji veliki potencijal i za izvoz u susjednu Albaniju, što je jedan od naših sledećih koraka.
Kako se borite s plasmanom proizvoda, kakva je konkurencija, mislim na trgovinske lanace tj. uvoznike?
U Crnoj Gori postoje četiri proizvođača šampinjona. Tržište u našoj zemlji je malo i do sada se nismo u značajnoj mjeri suočavali sa problemom plasmana. Imamo potpisane ugovore o poslovnoj saradnji sa svim trgovinskim lancima u Crnoj Gori, kao i sa firmama koje se bave otkupom i distribucijom voća i povrća, odnosno HORECA-om.
Što se tiče uvoza svježih šampinjona, prisutan je tokom ljetnje sezone i tada se šampinjon uvozi iz Italije ili Srbije. Kako je to sprecifičan proizvod koji ne trpi dugi transport, kvalitet proizvoda koji stigne u Crnu Goru uvijek je lošiji od onog što mi nudimo. Zato nam uvoz ne predstavlja izazov jer naši kupci, u ovom slučaju, uvijek biraju kvalitetniji domaći proizvod.
Crna Gora je zemlja u regionu sa specifičnom geografijom i s najmanje potencijala za poljoprivredu. Da li i u kojim oblastima vidite šansu da porodične kompanije, poput Vaše, počnu razvoj neke kulture?
Crna Gora je bogata resursima za razvoj stočarsta, prije svega sjeverni dio države. Smatram da je u tome veliki potencijal za mikro, porodične kompanije. Evropski fondovi korz IPARD projekte podstiču, prije svega, mlade ljude da počnu da se bave proizvodnjom ( za osobe mlađe od 40 godina sa sjevera države povrat uloženih sredstava je 70, odnosno od 50 do 60 procenata za ostale kategorije). To je ono što mladi ljudi u ovom trenutku treba da iskoriste i započnu svoj biznis.
Kolika je dnevna proizvodnja i da li ste razmišljali o širenju, na primer proizvodnjom gotovog proizvoda?
Kapacitet dnevne proizvodnje je od 500 do 700 kg dnevno tokom zimskog perioda. U toku ljetnje sezone je od 700 kg do 1.000 kg. Osim svježih šampinjona proizvodili smo i bukovaču ali kako nije bilo plasmana u dovoljnoj mjeri odustali smo. Sada, osim svježih u ponudi imamo i marinirane šampinjone koje proizvodimo u našem prerađivačkom pogonu. Proizvodnju smo zaokružili i nabavkom opreme za pakovanje đubriva koje dobijamo od odstajalog istrošenog komposta a koje se koristi u hortkulturi i portarstvu.
A. Cvetićanin
Foto Lična arhiva/Monte-plod
0 komentara