Algoritmi su postali novi, nevidljivi urednici vesti na internetu, kako u svetu tako i u regionu. Ovih dana objavljeni su rezultati nove regionalne studije “Upravljanje platformama društvenih mreža i regulacija onlajn medija u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Severnoj Makeddoniji, Srbiji I Turskoj”. Istraživanje je sprovela organizacija South East European Network for Professionalization of Media https://seenpm.org/ , čime je bačeno novo svetlo na temu kako se regulišu društvene mreže i onlajn mediji u jugoistočnoj Evropi, piše u objavi na sajtu Udruženja novinara Srbije (UNS).
https://www.uns.org.rs/desk/vesti-iz-medija/188480/ko-upravlja-onim-sto-vidimo-onlajn.html
Digitalne platforme su postale glavni izvor vesti u jugoistočnoj Evropi. Tradicionalni mediji sada zavise od globalnih tehnoloških kompanija. Nevidljivi algoritmi odlučuju koje vesti vidimo, a koje ostaju sakrivene, što daje ogromnu moć malom broju globalnih kompanija koje mogu preko noći da promene celo medijsko tržište.
Zemlje regiona nemaju jasne i jedinstvene zakone za kontrolu društvenih mreža. Pravila su uglavnom slaba, podeljena i prepisana iz Evropske unije, pa se zato teško sprovode. Postoji strah od lažnih vesti i govora mržnje, ali i strah da će države iskoristiti zakone za političku kontrolu. Studija daje primer Turske kao zemlje koja koristi stroga pravila da potpuno blokira mreže i briše sadržaj koji joj ne odgovara.
Veliki problem, na koji studija ukazuje, je neformalna moć samih društvenih mreža. Kompanije same odlučuju šta će sakriti, a šta promovisati kroz automatske sisteme. Ti sistemi ne razumeju lokalne jezike i kontekst, zbog čega se dešava da mreže brišu prave vesti, a ostavljaju lažne i štetne. Novinari su tu nemoćni, jer nema prave komunikacije sa platformama, što ugrožava samu demokratiju.
Medijske kuće, prema ovoj studiji, oblikuju sadržaje da bi ugodile algoritmima. Pišu se emotivni naslovi, prave video-snimci i žuri se sa objavama, to donosi više klikova, ali uništava kvalitetno novinarstvo. Vesti koje svađaju ili zabavljaju ljude prolaze bolje od važnih i ozbiljnih tema. Novinari su pred teškim izborom da li da jure preglede ili da čuvaju istinu. Mali i nezavisni mediji trpe najveći pritisak jer nemaju novca za borbu u ovom sistemu.
Lažne vesti i govor mržnje su veliki problem. Pravila su ili previše slaba ili previše stroga. Zakoni koji kažnjavaju „širenje panike“ često se koriste za ućutkivanje novinara i kritičara. Na primer, Turska hapsi novinare zbog „obmanjivanja javnosti“, a slične kazne su i u drugim zemljama korišćene tokom pandemije. Studija jasno pokazuje da je najveći izazov kako zaustaviti laži, a sačuvati slobodu govora.
Saveti za štampu, širom jugoistočne Evrope, promovišu etičke standarde, ali nemaju moć da kazne medije, nemaju novca i slaba je informisanost o njima, zato ne mogu sami da reše probleme koje prave velike internet platforme. Studija ističe da rešenje leži u zakonima koji poštuju ljudska prava i većoj transparentnosti tehnoloških firmi. Takođe je važna podrška nezavisnim medijima kroz saradnju države, novinara i civilnog sektora. Uređenje digitalnog sveta nije samo tehnički posao, već glavno pitanje opstanka demokratije.
Ova studija je važna jer daje tačan prikaz digitalnog sveta u jugoistočnoj Evropi kroz poređenje šest zemalja. Pokazuje kako se globalne internet platforme ponašaju u različitim lokalnim politikama. Otkriva gde zakoni nedostaju, a gde se previše strogo koriste. Zaključci se zasnivaju na stvarnim iskustvima novinara i medija na terenu, a ne samo na teoriji, i daje jasne preporuke za državu, internet platforme, medije i civilno društvo kako bi se zaštitila ljudska prava.
Foto Kevin Ku, Unsplash














0 komentara