Kada je Amra Olević-Reyes, jedna od pionirki svjetske beauty scene na društvenim mrežama, jednu od svojih nijansi ruža nazvala „Montenegro“, ime Crne Gore našlo se na proizvodu koji su naručivali ljubitelji šminke širom svijeta. Bila je to moćna nijansa tamne šljive, predstavljena u okviru saradnje „Amrezy“ i kompanije „Lip Land Cosmetics“. Kolekciju su činili ruževi „Rezy“, „Brooklyn“ i „Montenegro“ – nazivi koji su govorili o Amrinom identitetu, njenom životu u Americi i zemlji iz koje potiče.

Kako piše na portalu CG dijaspora u tekstu  https://cgdijaspora.me/amra-olevic-reyes-iz-plava-osvojila-pet-miliona-pratilaca-a-njen-ruz-montenegro-predstavila-kim-kardasijan/,  ruž „Montenegro“ je privukao toliko pažnje da ga je na svojoj aplikaciji predstavila i Kim Kardašijan, tada već jedna od najuticajnijih žena svjetske beauty i modne industrije.

Za malu Crnu Goru bio je to veliki i glamurozan trenutak – njeno ime našlo se u kolekcijama zaljubljenika u šminku, na beauty portalima i društvenim mrežama širom svijeta.

Iza proizvoda „Montenegro“ stajala je djevojka koja je iz Plava otišla u Ameriku sa samo devet godina, ne sluteći da će jednoga dana njene fotografije, savjete i proizvode pratiti milioni ljudi.

Javnost danas vidi savršeno stilizovana izdanja, luksuz, svjetske kampanje i proizvode sa njenim imenom, ali je put do toga počeo daleko od privilegija. Bila je dio porodice koja je morala da se prilagodi novoj zemlji i izgradi život od početka. Kasnije je i sama morala da uči, radi i stvara sopstvene prilike u industriji u kojoj joj niko nije garantovao uspjeh.

Danas Amru Olević-Reyes na Instagramu prati oko 4,9 miliona ljudi. Na svom profilu predstavlja se kao osnivačica brenda „Amrezy“, dok je njeno ime odavno postalo sinonim za besprijekoran, odvažan i prepoznatljivo glamurozan stil.

Međutim, iza raskošnih izdanja, luksuznih pakovanja i milionske publike nalazi se priča o imigrantskoj porodici koja je u Americi počela veoma skromno. Amra nije imala privilegije, veze ni unaprijed zacrtan put. Karijeru je gradila korak po korak, najprije kao profesionalna šminkerka.

Sa 22 godine počela je da radi u Sephori, a iskustvo je kasnije sticala i u MAC-u, gdje je, kako je ranije ispričala, učila od nekih od najboljih mejkap umjetnika i razvijala sopstvenu tehniku. Već 2016. godine imala je oko 4,8 miliona pratilaca, a njeni najodaniji fanovi prozvali su se „Rezy Riders“.

Uslijedile su velike saradnje sa kompanijom „Anastasia Beverly Hills“. „Zlatni Amrezy hajlajter“ iz 2018. izazvao je ogromnu pažnju beauty publike, dok je 2020. predstavljena „Amrezy“ paleta sa 16 sjenki. „Allure“ je tada naveo da je riječ o njenoj trećoj saradnji sa ovim kozmetičkim gigantom.

Godine rada, stvaranja sadržaja i izgradnje povjerenja sa publikom na kraju su dovele do pokretanja njenog sopstvenog kozmetičkog brenda. „Amrezy“ je zvanično lansiran u septembru 2025. godine, kao nova etapa karijere žene koja je put počela kao šminkerka, nastavila kao jedna od prvih velikih beauty influenserki, a zatim postala preduzetnica i vlasnica brenda.

Brend je inspirisan zlatnim dobom Holivuda, ali ga prevodi u savremeni jezik glamura. Njegove ključne vrijednosti su kvalitet, inkluzivnost i autentičnost, a zvanična stranica „Amrezija“ navodi da se iza njegovog nastanka nalazi više od decenije Amrinog iskustva, umjetničkog rada i strasti prema ljepoti.

Ipak, među svim imenima, proizvodima, saradnjama i dostignućima, „Montenegro“ ima posebno mjesto. U samo jednoj riječi spojeni su njen svjetski uspjeh i porijeklo koje nikada nije zaboravila.

Jedan od proizvoda nazvali ste „Montenegro“. Kako je nastala ta ideja i što ste željeli da ljudi širom svijeta pomisle kada vide ime Crne Gore na vašem proizvodu?

-Nazvati jednu nijansu „Montenegro“ bilo mi je veoma lično. Željela sam da dio mjesta odakle potičem bude dio mog brenda. Veoma sam ponosna na svoje korijene i posebno mi je značila ideja da ime Crne Gore bude na proizvodu koji može doći do ljudi širom svijeta.

Koja je vaša prva prava uspomena na Crnu Goru i Plav? Postoji li miris, jelo, mjesto ili porodični običaj koji Vas momentalno vrati tamo?

-Iako sam veoma mlada otišla iz Plava, on mi je uvijek ostao u lijepom i posebnom sjećanju. Rado se sjećam Plavskog jezera i svih onih dana koje smo, naročito ljeti, provodili pored njega. To su uspomene koje i danas sa posebnom toplinom nosim u sebi. Posebno mjesto u mom srcu ima i Gusinje, jer je moja mama rodom iz Gusinja. Tamo sam često provodila vikende kod maminih roditelja i za te dane me vežu predivne uspomene. Plav i Gusinje ostali su dio mene i uvijek im se rado vraćam kroz sjećanja.

Što ste od njih ponijeli kroz život, a što smatrate tipično crnogorskim ili plavskim?

-Mislim da smo iz Plava ponijeli ono najljepše iz naše kulture – poštovanje prema porodici i starijima, kao i spremnost da uvijek pomognemo drugome. Od roditelja smo naučili da budemo vrijedni, skromni i da držimo do svoje riječi. To su vrijednosti koje nosimo sa sobom gdje god da smo.

Kada je vaša porodica otišla u Ameriku, koliko je početak bio težak? Što ljudi danas, kada vide uspjeh i glamur, ne znaju o godinama koje su tome prethodile?

-Imala sam samo devet godina kada smo se preselili u Ameriku, tako da tada nijesam u potpunosti razumjela koliko je mojim roditeljima bilo teško da počnu sve ispočetka. Počeli smo veoma skromno, a sve što su izgradili zahtijevalo je mnogo rada i odricanja. Ljudi danas vide glamur, ali ne vide uvijek sve godine truda koje su tome prethodile.

Što je bilo teže – uspjeti kao žena, kao imigrantkinja ili kao neko ko nije dolazio iz privilegovane sredine?

-Rekla bih da je najteže bilo to što nijesam dolazila iz privilegovane sredine. Nijesam imala veze, resurse niti neki put koji je već bio zacrtan za mene. Sve što sam izgradila morala sam sama da učim i stvaram usput, a mislim da me je upravo to učinilo odlučnijom i snalažljivijom.

Što je bio stvarni prelomni trenutak vaše karijere – jedna objava, jedna osoba, jedna saradnja ili godine rada koje su se odjednom „poklopile“?

-Ne mislim da je postojao jedan određeni trenutak. Bile su to godine dosljednog rada i dijeljenja moje ljubavi prema ljepoti i modi. Moja publika rasla je zajedno sa mnom, a vremenom su sve te godine rada počele da mi otvaraju vrata za koja nijesam ni zamišljala da će biti moguća.

Danas ste od influenserke postali vlasnica sopstvenog brenda. Koliko je drugačije kada više ne predstavljate tuđi proizvod, već vaše ime, novac i reputacija stoje iza svakog proizvoda? „Amrezy“ svoj identitet gradi upravo na Vašem dugogodišnjem iskustvu, kvalitetu i inkluzivnosti.

-Potpuno je drugačije kada vaše ime stoji iza proizvoda. Toliko godina sam isprobavala i promovisala proizvode za ljepotu da sam tačno znala kakve standarde želim za svoj brend. U brendu „Amrezy“ svaki detalj mi je ličan, jer je svaki proizvod odraz mene i reputacije koju sam godinama gradila.

Da li razmišljate da jednog dana neki proizvod, kolekciju ili kampanju direktno posvetite Plavu? Koliko često danas dolazite u Crnu Goru i što ćete prvo uraditi kada ponovo stignete?

-Voljela bih da jednog dana nešto posebno posvetim Plavu. Nažalost, već mnogo godina nijesam bila u Crnoj Gori. Život i obaveze oko posla učinili su da godine prođu mnogo brže nego što sam shvatila. To definitivno želim da promijenim, a kada se vratim, Plav i Plavsko jezero biće među prvim mjestima koja želim da posjetim.

Kako možemo snažnije povezati uspješne ljude iz dijaspore sa Crnom Gorom?

-Mislim da sve počinje stvaranjem više prilika da ljudi iz dijaspore ostanu povezani i doprinesu Crnoj Gori, bilo kroz biznis, kulturu, turizam ili kreativne projekte. Mnogi od nas veoma su ponosni na svoje porijeklo, čak i ako smo život izgradili negdje drugo.

Postoji li nešto što još nijeste ostvarili, a što bi za Vas predstavljalo pravi znak da ste uspjeli?

-Ne mislim da ću ikada imati jedan trenutak kada ću reći da sam zvanično uspjela. Uvijek sebi postavljam nove ciljeve. Već sam ostvarila stvari o kojima sam nekada samo sanjala, ali mislim da će uvijek postojati neki novi san kojem ću težiti.

I za kraj – kada biste Crnu Goru morali opisati jednom Amerikancu u samo tri riječi, koje bi to riječi bile?

-Tri riječi kojima bih opisala Crnu Goru jednom Amerikancu bile bi: prelijepa, ponosna i nezaboravna. A ako bih mogla da dodam i četvrtu: posjetite!

Piše: Nada Kovačević