Ulaganje u energetiku, novi izazov za region

Situacija u Ukrajini je stavila energetski sektor u prvi plan. U praksi konsultanti Mazars, vodeće međunarodne revizorske, poreske i savetodavne firme, poslednjih godina, primijetili su pojačan interes investitora, internacionalnih i lokalnih, za ulaganja u zemlje regije.

– Neki od naših klijenata aktivno traže prilike za investicije u regiji, kaže za Biznis u regionu Marin Bogoje, supervizor u odjelu financijskog savjetovanja Mazars Adria.

Koliko je energetika aktuelna, u odnosu na period pre sukoba u Ukrajini? 

Ulaganja u energetsku infrastrukturu su zahtjevna. U smislu potrebnih financijskih ulaganja, dugotrajna su s obzirom na administrativne procedure potrebne za realizaciju projekata, te je u kratkom vremenu- nakon izbijanja sukoba u Ukrajini -teško realizirati velike infrastrukturne investicije. Međutim, prateći reakcije predstavnika pojedinih zemalja, najave i odluke Europske unije može se zaključiti da će situacija u Ukrajini potaknuti snažne reakcije i povećanje obujma investicija u energetski sektor u narednom razdoblju.

Ozbiljnost krize u energetskom sektoru očitava se i u brzoj reakciji Europske unije, koja je već u svibnju predstavila REPowerEU Plan kao odgovor na nastalu disrupciju u energetskom sektoru. 

Ovim planom EU planira djelovati u dva kritična smjera: smanjivanje ovisnosti EU o ruskom plinu i nafti, te suočavanje s klimatskom krizom, pri čemu će se akcije odvijati u smjeru značajnog povećanja udjela električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora, povećanja energetske efikasnosti, diverzificiranja dobavnih lanaca. 

Procjenjuje se da će za programe REPowerEU Plana biti potrebno osigurati dodatna sredstva u iznosu od 210 milijardi eura do 2027.godine.

U kratkom roku nije bilo moguće realizirati veće investicije, tako da je fokus većine zemalja na osiguravanju alternativnih dobavnih lanaca kako bi se spriječile nestašice. Povećana ulaganja u novu infrastrukturu mogu se očekivati u narednim godinama.

Zašto su to specifične investicije?

Investicije u energetsku infrastrukturu su svakako specifične. Za početak, potrebno je naglasiti da se radi o iznimno raznolikom sektoru. Između ostalog uključuje proizvodnju energije i energenata i njihovu distribuciju. Distribucija je u velikoj mjeri još pod kontrolom države i državnih poduzeća. S druge strane, proizvodnja energije bi se mogla podijeliti na male proizvođače koji proizvode energiju za vlastite potrebe i velike proizvođače koji proizvode energiju za daljnju prodaju na tržištu.

Države su u velikoj mjeri uključene u svaki segment energetskog sektora s obzirom na snažnu regulaciju tržišta i potrebu ishođenja brojnih dozvola, ali i uzevši u obzir da su državne kompanije još uvijek značajni igrači na regionalnom tržištu, uključujući kompanije kao što su HEP, EPS, GEN Grupa…

Također, proizvodnja energije iz obnovljivih izvora još nije u potpunosti isplativa isključivo na tržišnim osnovama, stoga obujam ulaganja u energetski sektor u velikoj mjeri ovisi o državnim poticajima i subvencioniranoj cijeni otkupa električne energije.

Ulaganja u energetsku infrastrukturu zahtijevaju značajna početna ulaganja. Prema studiji konzultantske kuće Lazard iz listopada 2021, prosječno kapitalno ulaganje u obalnu vjetroelektranu po kW instalirane snage iznosi od 1.025 EUR do 1.350 EUR, što bi značilo da početno ulaganje u obalnu vjetroelektranu instalirane snage 10 MW iznosi od 10,3 do 13,5 milijuna eura. 

Tako velika inicijalna ulaganja predstavljaju značajnu ulaznu barijeru, zbog čega su akteri u energetskom sektoru najčešće velike internacionalne kompanije i regionalne energetske kompanije.

Da li region SEE ima lokalne kompanije s kapacitetom ilI moraju da traže globalne partnere?

Ne regionalnom energetskom tržištu prisutan je veliki broj igrača, od kojih je dio lokalnih s financijskim kapacitetima za financiranje projekata u energetskom sektoru. Među njima, značajna ulaganja planira slovenski Petrol koji u svojoj strategiji za razdoblje 2021 – 2025. predviđa ulaganja od 698 milijuna eura, od čega bi 35 procenata trebalo biti usmjereno na ulaganja u energetsku tranziciju. 

Tu su hrvatski Končar, Professio Energia, niz kompanija u vlasništvu Iljka Ćurića koji su dosad realizirali ili su u procesu realizacije velikog broja solarnih i vjetro elektrana.

U Srbiji je uz državnu Elektroprivredu Srbije značajan ulagač MK Grupa, koja je kroz kompaniju MK Fintel Wind, prema podacima na njihovoj web stranici, dosad uložila 150 milijuna eura u diviziji energetike, dok su planirana ukupna ulaganja od jedne milijarde eura. 

Ne treba zanemariti ni financijske kapacitete nacionalnih elektroenergetskih kompanija, koje uz ulaganja u obnovljive izvore još uvijek ulažu i u konvencionalne izvore, pa tako slovenska GEN Grupa uz ulaganja u solarne i hidroelektrane, planira i ulaganje u proširenje kapaciteta NE Krško.  

Planirana energetska tranzicija svih zemalja regije podrazumijeva značajna ulaganja u obnovljive izvore energije u narednim godinama, te je za očekivati i investicije niza multinacionalnih kompanija u energetsku infrastrukturu regije, pri čemu su neki značajni igrači već prisutni, kao što su Fintel Energia, Masdar, Taaleri Energia, WPD, RP Global, Elicio, Emergy, Acciona i drugi.

Da li je kriza prelomna tačka koja bi region s novim ulaganjima u obnovljive izvore učinila „zelenijim“?

Energetska tranzicija, odnosno borba protiv klimatskih promjena je tema koja dominira globalno zadnjih godina. Energetske strategije i planovi zemalja regije, kao i na razini EU podrazumijevaju ambiciozne planove u smislu povećanja udjela proizvodnje energije iz obnovljivih izvora.

Kriza izazvana sukobom u Ukrajini je velikih razmjera i svakako se može očekivati kako će izazvati velike poremećaje i promjene u odnosu na razdoblje prije. S obzirom na javne nastupe političkih lidera, kao i na ciljeve ubrzanja energetske tranzicije u REPower Planu, moglo bi se očekivati da će kriza ubrzati tranziciju. Međutim, ne bi bilo iznenađenje da se u kratkom roku investicije usmjere na konvencionalne izvore energije.

Potrebno je u obzir uzeti trenutne globalne, ekonomske okolnosti. Nakon dugog razdoblja niskih kamatnih stopa i globalnog ekonomskog rasta, ulazimo u razdoblje povećanja kamatnih stopa i izglednog usporavanja gospodarske aktivnosti. Navedene okolnosti bi mogle negativno utjecati i na odluke igrača u energetskom sektoru na nova ulaganja.